"On" je bio dečko koji se nije mijenjao godinama.
Uvijek je bio sladak i zgodan, samo što je svake
školske godine bio sve više i više. Iako nije bio
najpopularniji, meni je bio najdraži. Bio je pametan,
dobar sportaš , stvarno zgodan i dobro se nosio. Sve
što bi jedna pristojna cura mogla poželjeti. Bio mi je i
frend. Stvarno doar frend. Iako su sve moje cure
pričale kako nije moguće prijateljstvo između cure i
dečka, mi smo bili iznimka. No krajem trećeg razreda
uhvatila sam se kako maštam o "njemu"...
Nakon dugog i mučnog proučavanja svojih osjećanja i
uspoređivanja savršenih i *superpopularnih* komada
iz škole shvatila sam da sam zaljubljena baš u
"njega". U tog simpa i pomalo zbunjenog dečka. Već
sam ga uspjela zamisliti u svom zagrljaju i skovala
plan o tome kako bi mogao postati moj. No, postojao
je tu jedan malo veći problem:
"on" je bio moj best frend i dio ekipe, a ni jedna cura
se nebi željela izložiti riziku da je odbiju, ili, još
gore, da izgubi ponos pred najboljim frendom i
cijelim društvom. Prema tome preostalo mi je da
krijem osjećaje i da ga potajno promatram. On nije
ništa slutio. Dečki su, kao što je svima poznato,
stvarno smotani, ili se "on" pravio da ništa ne
sluti.Jednog ponedjeljka,kada smo organizovali mali
izlet u jedan naš ''nacionalni'' park,ekipa je bila u
svojim nekim radovima,nas dvoje nismo imali ništa
pametno uraditi pa smo se dogovorili da idemo
donijet drva za vatru. Nakon duge priče i smijanja,
oko dva sata hoda, bili
smo već dosta umorni, a nije nam se dalo vratiti ekipi
odmah. Sijeli smo na neki mali panj. Leđa su nam se
dodirivala, a među nama je bio tajac...samo sam
osjetila kucanje dva srca...dozvala sam ga:
-ejjj?
-molim
-si odmorio se?
-ne još, a ti?
-ovako bih mogla do sutra...
-i ja!!!
Zatim je ustao i stao ispred mene, rekavši:
- S, što sad?
- Ne znam
A ustvari znali smo oboje što ćemo ili još bolje, što će
se desiti.uzeo me za ruke i instiktivno povukao ka
sebi i usne su nam se spojile. Bilo je čudno, neobično,
nekako zbunjujuće...ali je ipak bilo. "on" i ja, ja i
"on"... Osjećala sam se nekako prljavo, kao da se u to
nisam smijela upustiti. Za razliku od mene on je
izgledao srećno i djelovao jako zadovoljno. Pogledala
sam na sat i bilo je već dovoljno kasno, morali smo
poć...Obzirom da te noći moji starci nisu bili doma
pozvala sam ga kod mene.Kada smo stigli, ponovno
smo se smijali i zezali. Zatim sam ja otišla u kuhinju,
tražit šta da se zabavimo uz priču. On je u tom
trenutku upalio radio i na njemu se čula ubitačna
''OPROSTI MI'' od Divasica. Došao je za mnom u
kuhinju. Dok su Ivana i Co treštale '' Oprostiiii
miii....što noćas ne znam gdjeee biiiiiiih...'', "on" se
okrenuo prema meni i rekao:
- Ovu pjesmu posvećujem tebi
Dok sam ga onako čudno gledala, nastavio je:
- oprosti mi što ti nisam
rekao,uskoro putujem...
- Kamo?-upitala sam tonom koji
nije nagovještavao dobro. Kao sda
sam slutila nešto loše..
- U Austriju. Mama i tata su
odlučili poslati me tamo na dalje
skolovanje. Vjeruj mi opirao sam
se koliko sam mogao, ali nije
uspjelo.
- Znači, sve je ovo bilo samo
fora?-Počela sam
histerisati,nepomišljajući na
njegovu bol.
On je sav preblijedio i zanijemio.
- Oprosti nisam te iskoristio.
Samo sam htio da imam lijepo
sjećanje ba curu koju volim...
Negdje u pola tog njegovog monologa i ja sam se
slomila. Shvatila sam da nikada više neće biti isto.
Uskoro će "taj" dečko hodati nekom Austrijskom
ulicom, voljeti nekoga drugog i zaboraviti na svoju
frendicu. Nikome od društva nisam rekla šta se
dogodilo između "njega" i mene. Nisam to mogla
povjeriti čak ni svojoj najboljoj frendici. To je bila
naša najveća tajna. Uskoro smo se svi pripremali za
oprostajnu večer. Odlučila sam zablistati, totalno, i
zaista sam i izgledala super. Plesala sam i sa "njim",
poslednji ples smo ostavili na terasi, nas dvoje sami
pod zvijezdama, opet je nebo bilo svijedok naše
ljubavi, a zvijezdice su nam bile svijetlo
koje nam je obasjavalo put nakon te noći. Te noći smo
ponovno bili jedno tijelo sa dva srca. Sada sam
osjetila ubrzano lupanje njegovog srca na ramenu
moje lijeve ruke, osjetila sam podrhtavanje njegovog
stomake i šklecanje njegovih koljena, kada su
Divasice ponovno zapjevale našu pijesmu. Bila sam
presrećna, iako sam znala da između nas može
postojati samo prijateljstvojer je naša ljubav bila
zabranjena, ni od čije strane, zabranjivalo ju je nešto
jače od nas-nešto što je iznad svega. Nakon te večeri
još par dana,mjeseci.. smo se dopisivali, a zatim nam
je komunikacija skroz zamrla. Meni su se počele
dešavati skroz nove stvari, u život su počele ulaziti
nove osobe-počela se događati nova zbivanja,
okruživali su me neki novi ljudi. Imala sam osjećaj da
je "on" iščezao iz mog života, iako sam se nekada
hvatala kako u prolaznicima tražim onog razdraganog
dečka. Htjela sam ga prepoznati u svakom liku koji je
prolazio kraj mene. Ipak "on" je bio dečko kome sam
poklonila ono najvažnije i najsvetije u životu-svoje
srce. Sumnjala sam da me ikada volio. Te sumnje su
me ukopale onaj dan kada sam čula da se Saša
ženi....taj dan sam ga pokopala u dno duše i trudila
sam se da što manje mislim na njega.
Nakon nekoliko mjeseci,godina kada sam ga u
potpunosti ''izbacila'' iz svojih misli, sa društvom
sam hodala našom avenijom. Privukao mi je pažnju glas
djevojčice koja je uplakanim glasom dozivala svog
tatu. Prišla sam joj i pitala je zašto je tu sama...a ona
mi je pomno i onako nevinim dječijim glasom
odgovorila:
- čekam tatu-i pogledala
svojim krupnim zelenim očima
koje su bile ispunjene suzama.
Izvadila sam joj maramicu i polako obrisala suze.
Zatim se iza mojih leđa začuo krupan muški glas:
- S, zlato tatino, rekao sam ti da
me sačekaš i da nerazgovaraš ni s
kim nepoznatim.
Kada je izgovorio ime ''S'' krv u mojim venama se
zaledila. Brzo sam stavila naočale okrenula i ispričala
se...Otišla sam doma. Poslije toga nikada više nisam
vidjela ni "njega", a ni onu malu slatku zelenooku
djevojčicu koja se zvala kao i ja. Kao i onda kada je
otišao prvi put tako i sad život nije stao, nastavio se.
Samo sam ja ostala od cijelog društva tu, svi su se
negdje razbiježali. Ostala sam ja i moja uspomena i
tajna koju i sada čuvam duboko zakopanu u sebi, a
nadam se da "on" isto tako čuva svoje srce i našu
tajnu... i da bar ponekad svojoj kćerkici priča o
jednoj frendici iz djetinjstva,jer ću i ja ako nekada
budem imala sina nazvati ga " " i non stop mu pričati
o mom best frendu ...
PS emilly loli te tvojaaa binche nuppPoo...bruda loli i tebe tojj seky puno..lolim i tebe seky moja -L-,volim i tebe addo,ono pravo.i tebe mr.Z,,i tebe,i tebe,i tebe....
ve sakam site!!!!
eeehh danas se navrsilo 16. punih godina od onog dana,kad sam ja morala jesti lisce od drveca..
...Pogledaj me u oci
ponovo zajedno..ajj tako sam happy. 
ee ovo se jednostavno mora zabiljeziti..:)))
text posvecen njemu,super jaranu...Semi :) Semiru...
27-i ...
ljubav je samo rijec..ljubav se uvijek isto cita i pise..one rijeci- "VOLIM TE".Tako male,a tako imaju veliki znacaj..
